Prijvaticu kraj,to bajka nije Tresembse sav,burni vetrovi nose,a ja lezim na travi dok hladna kisa lije. Prihvaticu kraj,nisu to snovi. Nisam ja onaj koji srecu kovi. Prihvaticu kraj i zaboraviti na taj osmijeh. Ostavicu tebe,pa makar to bio najveci grijeh. Prihvaticu kraj i ako kraja nema jer niti pocetko bilo nije Prihvaticu sve jer moje…
Recite joj andzeli,recite njoj Da dao bi ruke,oci,srce cak i zivot svoj… Recite joj zvezde,da je sjaj njen Duboko u grudima izgubljen.. Recite joj lijepe moje ruze, da ne postoje osobe koje mogu ovoliku ljubav,da joj pruze.. Recite joj misli,da je ona moj san,pogled masta Recite joj svi,da se ovo tek tako ne prasta.. Recite…
Kakav li je ovo zivot Boze moj,kakav li je osijecaj biti srecan,pun ljubavi,kakav li je? ne znam,od kamena sam,ne osijetim trunak ljubavi… Zasto uopste postoji srce? Da moze prestati kucati? a zasto ne tada kada mi zelimo? Zasto postoji? Kada je od kamena i nikad nije osijetilo tu pravu srecu,zadovoljstvo,zasto postoji kad ga nemam?! Zasto…
A ja? Zelim da poklonim joj svoju toplinu,carolije svoje cak i srce svoje, dozvolio bi joj da odvede me u Bermudski trougao,odvede i ostavi na dno dna jer to ti ona zna,ostavi i ode,noz u ledza ubode.
Sjecam se pogleda tvog,punog rose, Sjecam se tvojih ociju,negde me u beskrajan put nose, pocele su proklete oluje, strasan vrisak se iz tame cuje Moje tjelo putuje… Sve me djeli od zagrljaja tvog Al opet cu doci do doma svog
“Bilo je tu ljubavi, samo smo nekako tu ljubav gazili, a pokazivali samo ponos, inat, ljubomoru, što je dovelo do svađa, uvreda, nesporazuma. Nisam mogla više ovako. Nisam mogla da podnesem bol u ljubavi. Kad se u ljubavi pojavi bol, to ustvari više nije ljubav, to je mučenje. Mučiš se da popraviš stvari, da uljepšaš…
Odlazila cesto… Da znam.. za mene nema mjesto.. Strahom ,plasljivom mislju zastanem u reci.. Ma nema meni te snage,nemogu ja kroz ovu bol preci.
Postoje neki drugi svijetovi.. Tamo gdje moje srce o nama dovi.. Tamo gdje sam hteo s'tobom pobjeci.. Nesto ti nezno reci.. Tamo gdje probodi te more,zrak pun ljubavi,cvrkut pticaa.. Tamo si ti,tamo su andzelska lica! Tamo su biseri kazu, Tamu su andzeli koji ne lazu! Tamo su biseri,tvoje suze! Tamo je ona koja mi srecu…
Znas da ima noci u kojima moja dusa boluje.. Znas da ima noci u kojima srce samo tvoj glas cuje.. I kad me u grudima stisne.. Ono jako od boli vrisne.. Dno sam dotakao.. Tebi sam sve dao.. Prosjak postao.. Pred tvojom kucom kao siroce uplakano stao.. Nocima sam tvoje ime zvao.. Ali tebe nema…
Ne lomi tudja srca jer ih je teško ponovo vratiti u prvobitno stanje! Ne lomi nicije srce vec zacjeljuj srca svojom dobrotom,osjecajnoscu ljepotom ophodjenja i plemenitošcu. Na taj nacn nastanit ceš se u njihovim srcima i zadobiti njihovu ljubav, poštenje i divljenja.